Jean Vanier

JEAN VANIER

Jean Vanier, Kanađanin, rođen je 1928. godine. Obitelj je, zbog očevih diplomatskih aktivnosti, živjela u Engleskoj i Francuskoj. Otac mu je od 1959. do 1967. godine bio generalni guverner Kanade.

Početkom Drugog svjetskog rata kao trinaestogodišnjak odlazi u školu britanske Kraljevske ratne mornarice. Postaje mornarički časnik gdje ostaje na službi punih osam godina.

No traženje vlastitog puta i poziva dovodi ga do odluke o  napuštanju obećavajuće časničke karijere. Bila je 1950. godina. U svom traženju upisuje studij filozofije i teologije na Katoličkom institutu u Parizu (Institut Catholiqe de Paris) i tako upoznaje dominikanskog svećenika o.Thomasa Philippea koji postaje njegovim duhovnim ocem i prijateljem.
O. Thomas Philippe tada je bio duhovnik jedne ustanove na sjeveru Francuske za osobe s intelektualnim teškoćama.
Nakon položenog doktorata Jean se vraća u Kanadu gdje započinje sveučilišnu karijeru. Došavši ponovno posjetiti o. Thomasa iznova susreće svijet osoba s mentalnim hendikepom. Počinje posjećivati brojne institucije u kojima, tada u vrlo teškim uvjetima, te osobe žive. U jednom od takvih mjesta susreće Raphaela i Philippea-dva muškarca s intelektualnim teškoćama, i poziva ih da dođu zajedno s njim živjeti.
 Arka, kako je prozvao njihovu zajednicu, rođena je 1964. godine. Ljudi su mu počeli pomagati tako da je Arka mogla rasti.
Dijeleći s njima život, Jean je postupno otkrivao svu ljepotu tih osoba kao i plodnost njihova života.
Svojim jednostavnim i konkretnim angažmanom postao je zagovornikom osoba s intelektualnim teškoćama, a po njima i brojnih drugih koje je društvo odbacilo.
Zajedno s Marie-Hélène Mathieu osnivač je pokreta Vjera i Svjetlo koji okuplja osobe s mentalnim hendikepom, njihove roditelje i prijatelje u zajednicama susreta i prijateljstva.
Pisac je brojnih knjiga prevedenih na 29 jezika u kojima naglasak stavlja na ranjivost ljudske osobe i sućut, ukazujući na strahove koji razdavajaju ljude i korijen su sukoba. Njegova vizija ljudskog društva kao tijela u kojem je svaki član važan i nezamjenjiv, a osobito onaj najslabiji, izvire iz života kojeg 45 godina dijeli s osobama s intelektualnim teškoćama.
Dobitnik je brojnih nagrada i počasti poput nagrade Pavao VI. ( 1997 .), francuske Legije časti, nagrade Rabbi Gunther Plaut Humanitarian-2001., Companion de l'Ordre du Canada,  Blessed are the peace makers-2006., Nation Builder Award 2008.
Danas, u svojoj osamdesetprvoj godini, iako vidno manje putuje, nastavlja poput proroka progovarati i buditi uspavana društva da pođu u susret svojim najslabijim članovima.

Prijevodi djela na hrvatskom

Susrećem Isusa: on mi kaže „Volim te“. Povijest Božje ljubavi kroz Sveto pismo, preveo Stjepan Lice, Zagreb, Kršćanska sadašnjost 1990.
Hodam s Isusom, prevela Heidi Mičić, Zagreb, Kršćanska sadašnjost (2004?).
Sveta povijest osobe, prevela Gordana Vujković Lamić, predgovor napisala Jadranka Brnčić, Zagreb, Kršćanska sadašnjost 2002., 2007
Zajednica i rast, prevela Gordana Vujković Lamić, predgovor napisala Jadranka Brnčić, Zagreb, Kršćanska sadašnjost 2007.
Pronaći mir, prevela Marija Mitrović, Zagreb, Kršćanska sadašnjost 2007.
Postati čovjekom, prevela Olga Vučetić, Zagreb, Kršćanska sadašnjost 2008.

Citati:

„ Čovjek bi pomislio da je pravi paradoks kad tvrdim da su me hendikepirai ljudi naučili što znači biti čovjek te da me oni uvode u  novu viziju humanijeg društva. Ali doista, s njima i kroz njih otkrio sam radosti slavlja, ljubavi, rada i komunikacije u uzajamnom poštovanju i smijehu. Sad mi je jasnije da duhovnost proizlazi iz čovječnosti, bolje rečeno, da duhovnost postaje čovječna u punini i tako oblikuje naš život i našu ljudskost. Otkrio sam vrijednost psihologije i psihijatrije, vidio da njihova učenja mogu razriješiti naše unutarnje tegobe, omogućiti da život opet poteče i pomoći nam da postanemo istinski ljudi. Osobno sam iskusio kako nas religija može otvoriti univerzumu, ljubavi prema cijelom čovječanstvu i, osobito, izvoru svega života i ljubavi, susretu s Bogom. Po mom mišljenju, susret  s Bogom nije najvažniji onima koji su najpametniji i najčasniji, već onima koji su slabi i ponizni i otvoreni za ljubav, onima koji idu putem srca“. (J.Vanier, Postati čovjekom, Zagreb, Kršćanska sadašnjost 2008., 107.)

više: www.jean-vanier.org